"Da pričamo o kraju?"
"Ne, mila, kraj je od onih skitnica kojih se ne možeš otarasiti; dođe sam, nije potrebno pričati o njemu, ne može se odložiti... Zašto bi ga onda prizivali? Ostavimo kraj za sami kraj."
Posljednje sate koje smo proveli zajedno, nije teško opisati sa par reči... Ćutali smo i šetali, ali ono što se dešavalo u našim mislima... Za to je potrebno more reči.
"Ne, mila, kraj je od onih skitnica kojih se ne možeš otarasiti; dođe sam, nije potrebno pričati o njemu, ne može se odložiti... Zašto bi ga onda prizivali? Ostavimo kraj za sami kraj."
Posljednje sate koje smo proveli zajedno, nije teško opisati sa par reči... Ćutali smo i šetali, ali ono što se dešavalo u našim mislima... Za to je potrebno more reči.
Bus je čekao, poljubio sam joj ruku, usne i čelo...
"Rekao sam ti: kraj će sam doći.''
"Zar ni sada nećeš ništa reći o kraju?"
"Hoću. Moram. Najlepše kod kraja je to što donosi novi početak, kao zalazak sunca: da bi izašlo, mora da zađe. U tome je lepota i smisao; samo treba gledati tim očima i slušati na taj način."
Otišla je. Znao sam da je to zaista bio kraj, da je njen početak u rukama nekog drugog. Znala je to i ona, ali smo odglumili tu scenu zajedno, kao i sve što smo radili zajedno tih dana.
"Budi sretan." su zadnje reči koje mi je rekla, ali mi nije objasnila kako... Izgleda da je meni prepustila da pronađem način, ali u toj potrazi sam izgubio sebe...
I evo sad čekam...čekam da je ponovo kao slučajno sretnem...jer jednom su rekli.
"Sreca se ne čeka,sreca se sreće"
I dok u njenom srcu postoji trunka necega sto idalje svetli samo za mene ja ću se boriti da njen um posluš njeno srce...Jer Malena ostavimo kraj za neki drugi put,za sam kraj.
"Rekao sam ti: kraj će sam doći.''
"Zar ni sada nećeš ništa reći o kraju?"
"Hoću. Moram. Najlepše kod kraja je to što donosi novi početak, kao zalazak sunca: da bi izašlo, mora da zađe. U tome je lepota i smisao; samo treba gledati tim očima i slušati na taj način."
Otišla je. Znao sam da je to zaista bio kraj, da je njen početak u rukama nekog drugog. Znala je to i ona, ali smo odglumili tu scenu zajedno, kao i sve što smo radili zajedno tih dana.
"Budi sretan." su zadnje reči koje mi je rekla, ali mi nije objasnila kako... Izgleda da je meni prepustila da pronađem način, ali u toj potrazi sam izgubio sebe...
I evo sad čekam...čekam da je ponovo kao slučajno sretnem...jer jednom su rekli.
"Sreca se ne čeka,sreca se sreće"
I dok u njenom srcu postoji trunka necega sto idalje svetli samo za mene ja ću se boriti da njen um posluš njeno srce...Jer Malena ostavimo kraj za neki drugi put,za sam kraj.
Нема коментара:
Постави коментар